Thursday 25 April 2013

Intervju sa Mladenom Vušurovićem, direktorom festivala BELDOCS

Intervju sa Mladenom Vušurovićem, direktorom festivala BELDOCS
Intervju sa Mladenom Vušurovićem, direktorom festivala BELDOCS


Na predstojećem Medjunarodom festivalu dugometražnog filma BELDOCS koji će se održati od 26. do 30. aprila biće prikazano ukupno 40 filmova podeljenih u 5 kategorija. Tokom proteklih nekoliko godina, BELDOCS je postao značajan festival u okviru kojeg ovdašnji, ali i svetski autori prikazuju svoja ostvarenja. O nastanku i razvoju festivala razgovaralo se sa direktorom festivala Mladenom Vušurovićem koji ponosno govori o svojoj inspiraciji za pokretanje ove značajane kulturne manifestacije.

Kako ste došli do ideje, odnosno šta vas je inspirisalo, da pokrenete BELDOCS festival?
- Inspiraciju za osnivanje festivala pronašao sam u sjajnim filmovima koje sam 2007. godine gledao na festivalu u švajcarskom gradu Nyonu, gde sam se našao spletom čudnih okolnosti. Još u predškolskom uzrastu film me privlačio, tako da me je ponovni susret sa dugometražnim dokumentarnim filmom vratio svom biću i želeo sam taj doživljaj da podelim sa auditorijumom u gradu u kome živim. Zatim, ovde se niko nije bavio dugometražnom dokumentaristikom, koja je u ekspaniziji širom sveta. Ideja je bila podržana od ljudi koji su se bavili dokumentarnim filmom koje sam susretao na međunarodnim festivalima. Dokumentarac se bavi ljudskom bliskošću, i trezvenošću, pa mi je ideja osnivanja festivala bila osnovana.

Kao direktor festivala imate brojne uloge prilikom organizacije. Možete li nam reći nešto više o tome koje su tačno vaše uloge u organizaciji?
- Najpre sam se više bavio programom i selekcijom filmova ali kako postajemo sve ozbiljniji festival, ovo je već 6. godina, više se bavim menadžerstvom, na moju veliku žalost i razočarenje. Pobegao sam iz bankarske profesije, da ne bih morao da nosim odelo svaki dan na poslu, ali me je izgleda sačekalo, pa sada tražim izlaznu strategiju. Prvih godina kada sam se bavio selekcijom na mnogobrojnim festivalima koje sam posećivao bio sam u stanju da za jedan dan odgledam i do deset filmova, a danas, nažalost, sve je manje vremena za uživanje u odličnom filmu, a sve više radnih sastanaka.

Na osnovu čega se vrši selekcija filmova koji će biti predstavljeni na festivalu?
- Program festivala je uvek rezultat timskog rada profesionalne ekipe filmskih režisera i stvaralaca, tako da konačna odluka uvek proizilazi iz saglasnosti svih nas. Ja biram filmove na osnovu nekih svojih kriterijuma koje nazivam „stepenice“. Prva stepenica je kada me film navede na razmišljanje i sebi kažem – ’’u redu, to je dobar film’’. Druga stepenica je kada me emotivno pokrene, i tada pomislim – ’’ovo je super’’, a treća stepenica je ona odlučujuća kada film počne da mi pretura po utrobi i tada kazem – ’’e to je film za BELDOCS!’’

Po čemu se 6. po redu Beldocs ističe i razlikuje od svojih prethodnika, osim po programu?
- Pre svega po tome što postaje zreliji, prepoznatljiviji, pronalazi svoj put do publike. Za pozicioniranje nekog festivala potrebno je 5 do 10 godina. Svake godine na BELDOCSu dešava se napredak u organizaciji i realizaciji programa. Takodje festival je krenuo i da se širi, ove godine biće i Novi Sad Beldocs a uskoro bi trebalo da se afirmišemo i u Banja Luci, Nišu i u dva grada u Crnoj Gori. Ono što mi posebno daje samopouzdanje i potvrdjuje moj rad je što je Beldocs bio prepoznat od strane srpskih dokumentarista i što je napredovao kao sredstvo distribucije i promocije srpske dokumentaristike u regionu, a i u svetu. Prvi smo ostvarili prodor na balkanskom bioskopskom tržištu i beležimo zadovoljavajuće uspehe.

Da li se publika više interesuje za filmove srpskih autora ili inostranih?
- Srpski filmovi su predmet većeg interesovanja iako ljude više zanima da pogledaju dobar film nego ko je njegov autor. Mi smo dali priliku i manje afirmisanim autorima da pokažu svoj talenat i na taj način smo dobili profilisaniji program.

Da li postoji neki film koji će biti prikazan na festivalu a na koji ste posebno ponosni?
- U svojim zrelim godinama sada sve manje me bilo šta može učiniti ponosnim, davno već sam napustio taj pristup svom životu i stavralaštvu, ali me mnogo toga čini srećnim, nasmejanim, radosnim, tako i dobar,odličan ili spektakularan film, kao što je na primer „The act of killing“ pa se radujem da ćemo beogradskoj publici ponuditi ovaj film. Zatim tu je film o Mašini pred kpojm sve nestaje, pa brazilski film „Elena“ koji govori o odnosu dve ćerke sa majkom, dakle porodičan film jer sam uvek gledao da porodica bude u fokusu našeg interesovanja. Imamo i film o modernoj civilizaciji koja uništava samu sebe Više od meda, ... domaći Anplagd, Jugoslaviju, Dragan Wende, samo su neki od naslova, koje sam izdvojio.

Da li je tematika izabranih filmova interesantna i mladjoj i starijoj generaciji?
- Bez sumnje filmovi su interesantni svim uzrastima, mada je naša ciljna grupa više mladja generacija - srednjoškolci, studenti – ujedno svi oni s kojima komunicira naš ovogodišnji slogan.

Dobijate li neku pomoć od države za realizaciju manifestacije?
- Festival ne bi bio moguć bez podrške i finansijske pomoći Fondacije za otvoreno društvo Srbija, na čemu smo jako zahvalni.

Beldocs 2013 i filmovi koji pomeraju granice

Beldocs 2013 i filmovi koji pomeraju granice
Beldocs 2013 i filmovi koji pomeraju granice

Otvaranje Međunarodnog festivala dokumentarnog filma BELDOCS je predviđeno za petak, 26. april u Sava Centru. Na otvaranju će biti prikazani filmovi Marte Popivode "Jugoslavija, kako je ideologija pokretala naše kolektivno telo" i film Dragana von Petrovica, Lene Miler i Vuka Maksimoviča "Dragan Wende".

Film Marte Popivode je imao svetsku premijeru na ovogodišnjem filmskom festivalu u Berlinu, dok je film "Dragan Wende" premijerno prikazan na festvalu HotDocs u Torontu. Svoja premijerna prikazivanja u Srbiji, oba filma imaće u okviru festivala BELDOCS.

Film "Jugoslavija, kako je ideologija pokretala naše kolektivno telo" je istraživački film, ali i veoma lično gledište autorke na povest socijalističke Jugoslavije, njen dramatični kraj i nedavni preobražaj u nekoliko demokratskih nacionalnih država. Iskustvo raspada Jugoslavije, kao i današnja „divlja“ kapitalistička obnova klasnog društva u Srbiji inspirisali su Popivodu da prođe kroz medijske slike i ispita kako se jedno društvo menjalo izvodeći sámo sebe u javnom prostoru.
Beldocs 2013 i filmovi koji pomeraju granice
Jugoslavija, kako je ideologija pokretala naše kolektivno telo

Autorka je analizirala filmske i video zapise iz posleratnog razdoblja Jugoslavije (1945‒2000), fokusirajući se na masovne državne izvedbe (omladinske radne akcije, prvomajske parade, proslave Dana mladosti itd.), kao i na javne proteste ('68, studentske i građanske demonstracije 90-ih godina; revoluciju 5. oktobra 2000. itd.). Prolazeći kroz medijske slike, film (re)konstruiše postepeno iscrpljivanje komunističke ideologije kroz promene odnosa između ljudi, ideologije i države. Film se završava pred vratima savremene demokratije i neoliberalnog kapitalizma u Srbiji, tražeći da promislimo zašto su građani tako lako napustili zamisli socijalističkog kolektivizma, bratstva i jedinstva, radničkih prava i besplatnog obrazovanja zarad najpre nacionalizma i rata, a zatim obećanja slobode i demokratije, za koje se ispostavilo da znače individualizam i „divlji“ kapitalizam. U dramaturškom smislu, film koristi teorijske koncepte društvene koreografije i društvene drame, prevodeći ih na jezik filma. Tim postupkom, Popivoda istražuje put od teze Richarda Sennetta, da kada ideologija postane uverenje, ona dobija moć da pokreće ljude i njihovo društveno ponašanje, do teze Renate Salecl, da su u jednom trenutku ljudi u Jugoslaviji počeli da veruju samo u uverenje: više nisu verovali u komunističku ideologiju, ali su verovali da drugi veruju i dalje.

Film "Dragan Wende" reditelja Dragana von Petrovica, Lene Miler i koreditelja Vuka Maksimoviča do sada je bio prikazan na festivalima Hot Docs u Torontu, festival DOK u Lajpcigu, na festivalu u Trstu gde je osvojio nagradu za najbolji dokumentarni film, u Džakarti i na Zagrebdoksu.
Beldocs 2013 i filmovi koji pomeraju granice
Dragan Wende

Film nas upoznaje sa Draganom Wende koji je jednom imao sve: novac, devojke i život u mitskom gradu - Zapadnom Berlinu. Radio je u najboljim noćnim klubovima, družio se sa filmskim zvezdama i, zahvaljujući svom jugoslovenskom pasošu, bez problema prelazio granicu između Zapadnog i Istočnog Berlina, profitirajući od šverca robe i trgovine devizama. Zapadni Berlin je bilo ostrvo urnebesnog provoda, lake zarade i slatkog života, a onda je pao Berlinski zid. I sve se promenilo. Dvadeset godina kasnije, Dragan radi u bordelu, živi od socijalne pomoći i retko napušta svoj nadrealni svet Zapadnog Berlina, nostalgično se sećajući slavne prošlosti. I već 20 godina njegova noga nije kročila u Istočni Berlin.

Kada Draganov nećak Vuk dodje u Berlin da najzad upozna svog legendarnog Teču, pred njegovom kamerom se otvara bizarni i tragikomični svet Jugo-emigranata, prostitutki, propalih milionera i gubitnika promena, u gradu i dalje podeljenom na Istok i Zapad...